O ODJELU UNUTRAŠNJE ARHITEKTURE
Dobrodošli na Odjel unutrašnje arhitekture!
Današnji Odjel unutrašnje arhitekture ima svoje korijene u samim počecima Škole, osnivanjem Kraljevske i zemaljske obrtne škole 1882. godine, uspostavljeni su prvi smjerovi obrazovanja u stolarstvu, tokarstvu te popratnom mjerstvenom crtanju. Kasnije se ovi smjerovi granaju u smjeru graditeljstva iz kojeg se razvijaju zasebne škole i fakulteti, a u Školi se od 1948. razvija odjel pod nazivom Odjel za unutrašnju arhitekturu. U dvorišnu zgradu u kojoj se odjel i danas nalazi, uselio je 1963. godine. Program odjela koji se razvija i unapređuje i do današnjih dana utemeljen je 1979. godine. U starijoj povijesti odjela kada je više bio usmjeren na projektiranje i izradu namještaja, najveći iskoraci i ostvarenja postignuta su u vrijeme ravnatelja Vojte Braniša. Iz tog je vremena uređenje bosanske kuće na Svjetskoj izložbi u Parizu pohvalio i istaknuo kao njemu najbolji rad i sam Le Corbusier. Kako suradnja Škole sa realnim sektorom i stvarnim potrebama društva ima svoj kontinuitet i razvoj svjedoči i činjenica iz Braniševa vremena gdje su naši učenici izrađivali izložbene štandove i panoe za Velesajam te primjerice izrađivali nacrte dijelova namještaja za proizvodnju u suradnji sa zatvorom u Lepoglavi.
„Mjesto je imaginarni pojam definiran raznim društvenim i povijesnim procesima te ideološkim i tehnološkim čimbenicima koji utječu na fizičko i materijalno oblikovaje prostora, odnosno tog određenog mjesta. Još neki od čimbenika koji utječu na našu definiciju i osobno poimanje mjesta su subjektivni doživljaji prostora potaknuti iskustvima i društvenim razmjenama tih iskustava i predodžbi o prostoru pomoću kojih određeno mjesto postaje definirano simboličkim značenjem, odnosno imenom. Definicija mjesta se osim u sklopu arhitekture može sagledavati i u geometrijskom smislu kada geometrijsko mjesto postaje npr. točka. Također je možemo sagledati sa strane fizike gdje mjesto označava položaj tijela u prostoru.“
Maja Zubak, Odjel unutrašnje arhitekture, 2019.
„Osnutkom Obrtne škole uspostavljen je kontinuitet umjetničkog školstva u Zagrebu koji se uspio održati usprkos promjenama na političkom planu i vladama o kojima je ovisila materijalna podloga škola, njihove reforme, otvaranja i zatvaranja. Pritom se kao žilavija strana pokazala umjetnička kreativnost koje nije nedostajalo, a ton su nerijetko profilirali pojedinci u profesorskim atelijerima, kasnije majstorskim radionicama. Integracija i suradnja s graditeljima i arhitektima kroz (Bolléovu) Graditeljsku školu pri Obrtnoj, odnosno (Iblerovu) Školu arhitekture pri Akademiji promovirala je zajedništvo slikara, grafičara, kipara i arhitekata u estetizaciji upotrebnog predmeta i cjelokupnog prostora. Na taj se način stvarala obrazovna podloga koju možemo podvući pod širi nazivnik „zagrebačka škola oblikovanja i vizualnih umjetnosti“, karakteristična po svojoj originalnosti i autentičnosti.“
dr.sc. Irena Kraševac – stručna suradnica ŠPUD-a
(iz teksta Bauhaus na hrvatski način, KVARTAL-XVI-1-4-2019)