Odlučili smo ove godine malo promijeniti format već tradicionalne izložbe “Dubrava u objektivu“, gdje smo do sada uvijek izlagali 12 etabliranih fotografa. Ovoga puta dali smo priliku mlađim autorima, tj. učenicima škole Primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu koji su marljivo snimali vizure Dubrave pod budnim okom svojih mentora-profesora Vladimira Šimunića i Željke Šaravanje. Radi se o učenicima 3. i 4. razreda Fotografskog odjela, čime je taj zagrebački kvart postao središnja tema njihovih uradaka.
Izlagači su: Vinka Balić, Ivano Bukovina, Uma Ceronja, Ana Crnić, Mirna Čondrić, Lana Čukić, Nika Dianić, Iva Đukić, Martin Pablo Estigarribia Villasanti, Sven Fritz, Lina Jaklenec, Lucija Jaklenec, Vida Krlin, Iris Malla, Sara Matušan, Mia Parađina, Petra Paola Patajac, Filip Pavlović, Petra Posavec, Josip Serdarušić, Gita Sertić Cajner, Farah Skender, Mia Starčević, Petra Tomaško, Roko Tolić, Sara Vorberger i Karla Zobenica.
Treba napomenuti da samo nekolicina autora živi u Dubravi dok je ostatak ekipe dobio zadatak bolje upoznati ponudu istočnog dijela grada. No cijeli se projekt pokazao kao sjajna prezentacija svih stečenih znanja i vještina koje će kritički popratiti zagrebačka javnost i struka. Na izložbi je predstavljeno 27 autorica i autora, od kojih je samo 6 mladića, a ostalo čine djevojke, iz čega se može izvesti zaključak da je budućnost hrvatske fotografije doslovno u ženskim rukama. No taj trend nije prisutan samo u fotografskom svijetu, već i u ostalim likovnim djelatnostima. Žene će biti te koje će svojim upečatljivim senzibilitetom i vizijom kreirati buduća vremena, što je neosporna činjenica.
Učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu snimali su prepoznatljive prizore s Avenije Dubrava, od tramvajskih stanica, natkrivenih prolaza kraj kafića, pa sve do Kulturnog centra i nedovršene zgrade poslovnog centra koja desetljećima zjapi prazna, kvareći joj tako vizuru, te murale s prizorom legendarnog dinamovca Zlatka „Cice“ Kranjčara. Neki su od učenika inspiraciju pronašli na lokalnoj tržnici, hvatajući pojedine fragmente i tako kreirajući likovnu igru svjetlosnih elementa u kojima se može iščitavati užurbani život predgrađa. Također, snimani su vjerski objekti, osnovne i srednje škole, trgovački centri koji su svojim prepoznatljivim formama privukli njihovu pažnju. Jedna od najčešće prikazivanih tema bila je Nova bolnica, snimana po danu i po noći, u čemu se moglo vidjeti razlike u pristupu između samih sudionika izložbe. Također bilo je i onih pojedinaca koji su svojim objektivom zabilježili scene koje su mogle biti snimljene u bilo kojem dijelu Lijepe Naše, ne referirajući se na sam kvart, što je zapravo i bio glavni zadatak. No i takve autore odlučili smo izložiti, dajući im priliku da pokažu što znaju i umiju. Neki su se referirali na odbačeno smeće koje su uhvatili na travnatim površinama,Iris Malla, Most, 2025. dajući kritički osvrt na zapuštenost metropole, jer dobro znamo da je to jedan od gorućih komunalnih problema, koji hitno treba riješiti. Jedan dio mladih fotografa odabrao je dokumentaristički pristup, dok su neki od njih hvatali atmosferu četvrti sa svim svojim specifičnostima i ljepotama. Ovakav je tip izložbe zahvalan jer omogućuje bilježenje lokalne sredine umijeni nadarenih autora te će jednom biti važan čimbenik za razumijevanje same „urbane arheologije“ predgrađa koje iz dana u dan raste i nameće se kao poželjno mjesto za život zbog kombinacije zelenih površina, raznoraznih sportskih sadržaja, ali i dostupnih trgovina, restorana brze hrane i škola za djecu te aktivnih crkvi u kojima snažno djeluje Duh Sveti. Također, i sastav stanovništva počeo se mijenjati zbog sve većeg priljeva ekonomskih migranata koji polako postaju dio naše svakodnevnice, što je također zabilježeno „svjetlosnim zapisom“ na ovoj odličnoj i inspirativnoj izložbi različitih pristupa i stilova snimanih od strane budućih nada hrvatske fotografske scene.
Svebor Vidmar
